i kad je gotovo, za mene znaj tek tad je počelo

Poezija, kako bih drugačije i opisao stvaralaštvo kojim je dečak iz vode stvarao i unosio ideje melanholije romantizma, uostalom to nije muzika, to je ideologija. Nestao je u modroj i zelenoj vodi, a mi?, pa na nama je da slušamo umjetnost koju nam je poklonio, na nama je da pišemo i volimo koliko god možemo…

Nastavi čitanje →

Lovci u šumama svježeg mesa

Gorčinom jutra lagali smo se kao lovci u šumama svježeg mesa onom istom ogavnošću nepročišćenog griješnika čije kosti cvile za snovima skućenog lijesa a mi, obmanuti kao onog istog gorkog jutra da voljeli smo svim svojim komorama srčanim, trovali smo ptice mesom svježim preklinjući da u jatu opet budu sutra i onda kad zaželiš znati…

Nastavi čitanje →

što šutim

Pasivno ironična, jednom su mi rekli. Bilo je to od osoba koje nisam željela vidjeti, na mjestu na kojem nisam htjela biti. Iskreno nisu ni oni bili kivni, al grizla ih je savjest što nas tri umalo princeze nikad nisu pripazili. Familije. Ljutili su se kad šutim, a kad bih progovorila osjećala bih da prevrću…

Nastavi čitanje →