Otišla je duge kose

Bila je tad skrivena od svijeta
od plavog neba
i nemirnog vjetra
jer znao sam
da oduvijek se bojala
zvjezdanog leta

sve dok njeni dlanovi
ne zagrijaše moje
odbaciše me tamo
gdje vjetrovi se roje
i onda prepustiše se
kao nikad prije,
kao da se više ne boje.

I još tad otišla je duge kose,
a ja,
ja ostao sam i dalje voljeti je.

Komentariši