Posveta sjećanju

Sjećaš li me
se sada,
sjećaš li se
kad obalama skupljasmo
oborene zvijezde
kako jednog dana
ti odgajala bi ih nad nama,
sjećaš li se
koliko samo u košuljama
krišom od sviju trtili smo ih,
sjećaš li se
ne, ne zbog svijeta
zar bi ih ikad iko i spazio
onako nježne,
ne, mi činismo
to za kraj
onda kad zadnji put
slušao bih kako
bijelim kolima odlaziš,
kako ih sve u košulji
umotane vraćaš
tamo gore,
da kad pogledali bi
u noć
da vidjeli bismo nas,
a sad kad
blještavo bijelim
kolima odlaziš
ti ne gledaj u mene
ti moja Beatriče
ti gledaj tamo gore.

Šarlo Makavejev Majstor

Komentariši